Kamen koji ostaje.

Riječ granit potječe iz latinskog jezika, što upućuje na krupnozrnastu strukturu kristalinske stijene. Granit je učestao i veoma raširen tip magmatskih (vulkanskih) stijena. Obično je srednje do krupno kristalast i može biti od blijedo ružičastih do crnih nijansi, što ovisi o njihovom kemijskom i mineralnom sastavu.

Tvrđi je od mramora i vapnenca pa je stoga i prikladniji za popločavanje poslovnih i drugih prostora sa velikom frekvencijom prometa. Granit je gotovo uvijek masivan, čvrst i tvrd zbog čega je vrlo raširena njegova uporaba kao građevinskog i ukrasnog kamena. Prosječna gustoća granita je 2,75 g/cm³ ali varira do 2,80 g/cm³. Graniti su prikladni za popločavanje unutarnjih i vanjskih prostora, za oblaganje stepeništa, pultova, fasada, te za izrade kuhinjskih radnih površina.

Mramor je stijena nastala metamorfozom karbonatnih protolita i sedimentnih stijena vapnenca i dolomita pri uvjetima povišene temperature i tlaka. Zrnate je strukture i homogene teksture, rabi se u kiparstvu i graditeljstvu, lako se reže, obrađuje i polira.

U umjetnosti je cijenjen mramor iz Carrare od kojeg je izrađen i Michelangelov David. Kod nas je najpoznatiji Brački kamen, cijenjen u cijelom svijetu, iako po svom sastavu zapravo i ne spada u skupinu mramora već u skupinu vapnenca. Mramori se ubrajaju među najljepše vrste kamena.

Vapnenac je sedimentna stijena sastavljena od minerala kalcita, a može sadržavati i male količine drugih minerala. Mramori i vapnenci iznimno su dekorativni i plemeniti, iako osjetljivi. Porfiriti i kvarciti najčešće se koriste za vanjske podove, stube, obrube bazena i obloge, a pješčenjaci i travertini, zbog poroznosti, najprikladniji su kao obloge.

Čvrstoća je otpornost stijene na djelovanje sile kojoj je podvrgnuta. S obzirom na sile koje mogu djelovati na kamen, razlikujemo pritisnu silu i čvrstoću na savijanje te otpornost na lom. Nekoliko primjera veličina pritisaka na pojedine stijene:

Pješčenjaci

500–1800 kg/cm²

Mramori

600–2000 kg/cm²

Graniti

1500–2700 kg/cm²

Dioriti

200–2700 kg/cm²

Bazalt

2500–3500 kg/cm²

Tvrdoća označava otpornost stijene na habanje, a ovisi o tvrdoći minerala i njihovoj strukturi. Stupanj tvrdoće određuje se u rasponu od 1 do 10 po Mohsovoj ljestvici, kod koje veći brojevi označavaju veću tvrdoću. Po razlici u tvrdoći razlikujemo:

1–2

Meke stijenešljunak, sadra, kreda

3–4

Polutvrde stijenevapnenci, dolomiti, mramori

5–7

Tvrde stijenegranit, diorit, senit

iznad 7

Vrlo tvrde stijeneporfir, bazalt, diabaz

Habanje je vrlo važno kod odabira stijene za prohodne površine. Koeficijent obrusa utvrđuje se pokusnim brušenjem površine: nizak koeficijent označava visok stupanj habanja, a visok koeficijent nizak stupanj habanja.

Svaka stijena u prirodi sadrži i određenu količinu vlage, i ona nije štetna. Stijena s niskim stupnjem poroznosti ima oko 1 % vlažnosti. Svojstvo upijanja vode značajno je prije svega kod stijena sa srednjom i velikom poroznošću: takvi su materijali znatno manje otporni na smrzavanje i time postaju manje trajni.

Magmatske stijene (graniti i porfiri) pripadaju tvrđim i trajnijim stijenama, s niskom sposobnošću upijanja vode i niskim stupnjem habanja. Sedimentne stijene (vapnenci, pješčenjaci) imaju brojne uzorke jer su u njima nanosi i ostatci kamenja, školjaka i pijeska, pa izgledaju ljepše i prikladnije za unutarnje obloge. Metamorfne stijene (mramori i kvarciti) prekristalizirane su magmatske i sedimentne stijene, u načelu postojanije od sedimentnih.

Ako oklijevate između dvije ili tri varijante,javite nam ili dođite u izložbeni prostor: uzorci pod prirodnim svjetlom uvijek pokažu ono što fotografija ne može.